KOGNITIVNA I EMOCIONALNA INTELIGENCIJA KAO PREDIKTORI USPJEHA U VIŠIM RAZREDIMA OSNOVNE ŠKOLE

Osvrt na članak "Kognitivna i emocionalna inteligencija kao prediktori uspjeha u višim razredima osnovne škole" - Krunoslav Matešić, ml.

Odabrala sam ovaj članak jer smatram kako su i kognitivna i emocionalna inteligencija jednako važne, te kako one mogu uvelike utjecati na djetetov uspjeh. Iako je dokazano kako uspjeh djeteta u školi više ovisi o kognitivnoj inteligenciji, smatram da se emocionalnu inteligenciju ne treba ignorirati i davati joj manje značaja, već je treba poticati i učiti djecu kako se suočavati i nositi sa svojim osjećajima, jer možda ona ne utječe toliko na uspjeh u školi ali uvelike utječe na život djeteta općenito.



Cilj ove studije je provjeriti prediktivnost pokazatelja kognitivne inteligencije i emocionalne inteligencije za kriterijske varijable – prosjek svih ocjena na polugodištu, završna ocjena iz hrvatskog i matematike. Kognitivna inteligencija je operacionalizirana rezultatom na Naglierijevu testu neverbalne sposobnosti (NNAT), a emocionalna inteligencija rezultatima na ljestvicama BarOnova inventara emocionalnog kvocijenta inteligencije: verzije za mladež, a koji mjeri interpersonalnu inteligenciju, intrapersonalnu inteligenciju, suočavanje sa stresom i prilagodljivost.

U istraživanju su sudjelovala 273 učenika (132 dječaka i 141 djevojčica) 6., 7. i 8. razreda osnovnih škola u Hrvatskoj. Svi sudionici su ispunili BarOnov inventar emocionalnog kvocijenta inteligencije: verzija za mladež – BarOn EQ-i:YV i NNAT razinu E ili F, ovisno o razredu. Dob ispitanika kretala se između 11 i 15 godina.
Sudionici su ispunjavali oba psihološka instrumenta tokom dva školska sata. Ocjene koje su se uzele u obzir prosjek su svih školskih ocjena na prvom polugodištu, te ocjene iz predmeta: hrvatski i matematika.

Utvrđeno je da komponente emocionalne inteligencije nisu značajno doprinijele objašnjavanju ni jedne kriterijske varijable. Kognitivna inteligencija je bila značajan prediktor za sve tri mjere školskog postignuća. Nije pronađena povezanost između kognitivne i emocionalne inteligencije. Najbolja prediktivnost je pronađena za kriterij: ocjena iz matematike. To je razumljivo s obzirom na to da je matematika općenito predmet koji korelira visoko s inteligencijom, te, za razliku od drugih predmeta, “ne da” se lako naučiti. EI model emocionalne inteligencije nije ostvario ni jedan značajan prediktor.




Cijeli članak možete pročitati ovdje: http://hrcak.srce.hr/149206

• Smatrate li da su kognitivna i emocionalna inteligencija prediktori uspjeha u školama?
• Jesu li jednako važne za uspjeh djeteta u školi?
• Smatrate li da se više značaja daje kognitivnoj inteligenciji, a da se o emocionalnoj inteligenciji manje govori?

Vrijednosne orijentacije učenika strukovnih škola kao prediktori obrazaca ponašanja u socijalnim sukobima

Osvrt na članak „Vrijednosne orijentacije učenika strukovnih škola kao prediktori obrazaca ponašanja u socijalnim sukobima“ - Nataša Vlah, Darko Ločarić, Sanja Tatalović Vorkapić

Svi znamo kako vrijednosne orijentacije pojedinaca i društvenih grupa formiraju kulturalni kontekst, bilo da su vrijednosti do učenika stigle putem medija odnosno vanjskih uzora koji u današnje vrijeme imaju velik utjecaj na djecu, ili putem utjecaja primarnih obitelji.
Odabrala sam ovaj članak jer smatram kako je važno upoznati se sa ponašanjem djece u socijalnim sukobima i shvatiti i naučiti djecu kako su čekanje (da se sukob zaboravi) i pobjeđivanje (nastojanje da se suparnik do kraja porazi) dugoročno neefikasni obrasci ponašanja, a da je suradnja (kada obje strane iz sukoba izlaze zadovoljne) ona koja vodi osobnom i društvenom napretku.

U istraživanju je sudjelovalo 760 sudionika iz deset srednjih stručnih škola u Rijeci i Opatiji prosječne dobi 17,5 godina. Učenici nižih razreda i muški sudionici su bili nešto zastupljeniji. 

Pri izboru sudionika korištena je metoda grupnog stratificiranog uzorka na način da je iz svake škole odabran po jedan razred iz svake godine školovanja, odnosno po jedan razred u svakom obrazovnom razdoblju pojedine škole, sukladno tome je li u pitanju dvogodišnji, trogodišnji ili četverogodišnji program.
Autori su također željeli utvrditi prema kojoj se vrijednosnoj orijentaciji kod učenika strukovnih škola, neovisno o spolu i dobi, može predvidjeti:
Navedena tri obrasca ponašanja u socijalnim sukobima mjerena su putem stavova o obrascima rješavanja sukoba. Pretpostavlja se pri tom da su iskazivani stavovi razmjerno pouzdani pokazatelji namjere socijalnog ponašanja.

Temeljni cilj bio je utvrditi mogu li vrijednosne orijentacije biti prediktori obrazaca ponašanja u socijalnim sukobima kod učenika strukovnih škola nakon parcijalizacije utjecaja spola i dobi. Autori su pošli od temeljne hipoteze prema kojoj je na osnovu uočavanja specifične vrijednosne orijentacije, a uz parcijalizaciju spola i dobi, moguće predvidjeti ponašanje u socijalnim sukobima kod učenika strukovnih škola. Vrijednosne se orijentacije teorijski, pri tome, razumijevaju kao konstituirajući elementi u multifaktorskom prostoru determiniranja obrasca ponašanja u socijalnim sukobima.

1) obrazac čekanja u socijalnim sukobima 

2) obrazac pobjeđivanja u socijalnim sukobima  

3) obrazac suradnje u socijalnim sukobima

Za prikupljanje informacija o vrijednosnim orijentacijama je korištena Skala vrijednosnih orijentacija koja se sastoji od ukupno 18 čestica. Radi se o upitniku samoprocjene na kojem su ispitanici procjenjivali važnost svake vrednote na skali od 5 stupnjeva (od 1 – posve nevažno do 5 – jako važno). 

Podaci o obrascima ponašanja u socijalnim sukobima su prikupljeni mjernim instrumentom Stavovi prema obrascima rješavanja socijalnih sukoba. Učenicima je postavljeno po jedno pitanje za svaki obrazac ponašanja u sukobima kao što slijedi. 

ČEKANJE: Je li dobro čekati da vrijeme učini svoje, pa da se sukob pomalo zaboravi? POBJEĐIVANJE: Je li dobro nastojati do kraja pobijediti (poraziti) suparnika u sukobu? SURADNJA: Je li dobro zalagati se da iz jednog (istog) sukoba obje strane iziđu zadovoljne? Ponuđeni su odgovori raspoređeni na skali od pet stupnjeva od “to je uvijek jako loše” do “to je uvijek jako dobro” pri čemu veći broj ukazuje za veću prihvaćenost tvrdnje.

Rezultati istraživanja sugeriraju tendenciju da je kod učenika strukovnih škola moguće, u određenoj mjeri, prepoznati, temeljem poznavanja vrijednosnih orijentacija, sklonost prema pojedinom obrascu ponašanja u socijalnim sukobima. 

Moguće je da su pobjeđivanju u socijalnim sukobima skloni učenici koji konvencionalnu orijentaciju vrednuju nisko a hedonističku visoko, dok su suradnji u socijalnim sukobima skloni adolescenti koji visoko vrednuju samoostvarujuću orijentaciju a hedonističku orijentaciju vrednuju nisko. Pri čemu samoostvarujuća orijentacija se može povezati s individualno-tradicionalnim i s društveno-modernim, konvencionalna orijentacija s društveno-tradicionalnim, a hedonistička s individualno-modernim vrijednosnim orijentacijama. 

Deskriptivni rezultat pokazuje kako većina učenika ne odbacuje pobjeđivanje u sukobu, što autori smatraju još jednim teorijskim indikatorom za temeljitije istraživanje problema.

Cijeli članak možete pročitati ovdje: http://hrcak.srce.hr/63440

• Smatrate li da je kod učenika moguće prepoznati sklonost prema pojedinom obrascu ponašanja u socijalnim sukobima?
• Smatrate li da mediji danas imaju velik utjecaj na vrijednosti učenika?
• Smatrate li da dječji vrtići i škole kao društvene institucije koje mogu imati socijalizacijski i odgojni utjecaj, dovoljno pažnje posvećuju suradnji i potiču djecu na prihvaćanje obrasca suradnje kao jedinog pravog rješenja socijalnih sukoba kod djece?